U Bosni i Hercegovini se govori na tri "oficijelna" jezika: Bosanskom, Hrvatskom i Srpskom. Za lokalno stanovništvo od velike je važnosti da imenuju jezik kojim govore. U praktičnome smislu, to je jedan te isti jezik.



Razlike su slične kao razlike između Američkog i Britanskog engleskog jezika. Prije rata u bivšoj Jugoslaviji jezik se zvao srpsko-hrvatski / hrvatsko-srpski jezik Ovaj se naziv danas više ne koristi. Bosanski/Hrvatski/Srpski spadaju u grupu
slavenskih jezika. Mnoge riječi su slične češkim ili slovačkim, pa čak poljskim i ukrajinskim. Jezik kojim se govori u BIH pripada istoj grupi jezika kao i ruski, ali se ipak znatno razlikuje.

U bosansko-hercegovačkom entitetu Republici Srpskoj, većina natpisa su napisani na ćiriličnom pismu, uključujući čak i putokaze, tako da je teško znati gdje ste ukoliko ne poznajete pismo. U Federaciji BiH je u upotrebi samo latinično pismo. Veoma je uobičajeno da ćete u gradovima sresti ljude koji govore engleski jezik. Prisustvo međunarodne zajednice dovelo je do toga da je engleski postao pa recimo drugi jezik u ovoj zemlji. Većina mladih ljudi ma gdje god da se nalazite poznaje barem malo engleski jezik. Kako je veliki broj izbjeglica i imigranata tokom rata živio u Njemačkoj, to je i znatan broj onih koji govore njemački jezik. U ruralnim područjima biće teško pronaći odraslu osobu koja govori engleski, ali zato nemojte biti iznenađeni ako naiđete na dijete sa kojim možete imati osnovnu konverzaciju na engleskom.